Kako se osjećaš nakon što si osvojila posebnu nagradu Darka Masneca na Reviji studentskog filma?

Nisam očekivala nagradu tako da mi je bio poprilično ugodan šok kad me frend nazvao i rekao mi da sam dobila nagradu. Moram priznati da me nagrada ohrabrila i da će mi biti dodatni vjetar u leđa. U svakom slučaju osjećam se blagoslovljeno.

​

​

Kad si se počela baviti filmom?

Filmom sam se počela baviti prije tri godine kad sam upisala filmsku radionicu u Mediki. A radionicu sam upisala zato sto sam tada bila na trećoj godini Povijesti i nekako sam osjećala da se lagano počinjem gubiti među tim svim ratovima, događajima, godinama, konferencijama i sličnim znamenitostima i da mi treba neko osvježenje u glavi. I tako sam se prijavila na radionicu, napisala scenarij, snimila film i shvatila što znači imati pojačanu usmjerenost pozornosti i fokusiranost na nešto. Super što mi je za to trebalo 20 godina…

​

​

Kakve filmove voliš gledati?

Pa to sad ovisi o danu i raspoloženju. Ali nekako uvijek volim gledati filmove gdje se ljudi prikazuju u nekim neobičnim, čudnim i nakaznim životnim odnosno realnim situacijama. Ne volim baš Sci-fi filmove, draži su mi ¨prizemljeni filmovi¨.

​

​

Koja su ti tri filma trenutno najdraža?

A Clockwork Orange, Paradise (trilogija) i Songs from the Second Floor.

​

​

Kakve filmove voliš snimati?

S obzirom na to da nemam neku prebogatu povijest u svijetu filmske umjetnosti ne znam kako bi odgovorila na ovo pitanje. Volim snimati ono što mi je blisko i poznato. Ali često i te stvari moraš ograničiti, preoblikovati i prilagoditi mogućnostima. Pa onda često ono i što bi htjela snimati ne mogu jer uvijek ili fali oprema, ili glumci ili lova ili sve skupa. Pa tako snimam ono što mi je u granicama mogućnosti. U svakom slučaju htjela bi snimati nekakvu vrstu groteska, pa u zadnje vrijeme radim na tome i suptilno skupljam ljude koji bi radili sa mnom.

​

​

Zanimaju li te neke druge filmske forme osim igranog filma?

Trenutno snimam svoj prvi dokumentarni film, tako da da. Moram priznati da je puno kompleksnije i zahtjevnije, tako da možda se vratim igranoj formi, a možda dođe i do neke simbioze.

​

​

Što te potaknulo da se baviš gay tematikom u filmu „Molim te mama, nemoj danas!“?

Film je zapravo autobiografski, i predstavlja jedan događaj iz mog života koji je uvelike utjecao na mene i moje roditelje. Nakon što sam se autala mami dogodila mi se nevjerojatna promjena u životu, pa sam odlučila to podijeliti s drugima pa možda i ohrabriti nekoga da napravi isti korak. Ali ujedno i široj javnosti predstaviti problem autanja, posebno svim majkama. Jer teško je i jednoj i drugoj strani.