Intervju: Luka Goreta
Kako se osjećaš nakon što je Dekameron dobio nagradu publike i posebnu nagradu Darije Blažević?
Super, baš super; još uvijek iznenađeno i nagrađeno. To nam je svima prvi festival i očekivanja su nam bila ispunjena čim smo saznali da će nešto naše biti pušteno na platnu. Nagrada publike je fantastična stvar; tim više jer su je činili vidno stariji/ozbiljniji ljudi, a i par naših frendova… pa nas je iznenadila činjenica da možda nisu samo frendovi glasali za nas. Što se tiče nagrade Darije Blažević – čudo. Taj dan kad smo došli na Reviju baš smo ju slušali na tribini kako priča i pričala je baš dobro i lijepo o svim tim stvarima o snimanju i onda kad nas je pohvalila još na kraju i dala nagradu… ma joj, predivno.
Kad si se počeo baviti filmom?
Još uvijek to ne bih nazvao bavljenjem filmom, čisto iz razloga jer mislim da se ne bavim filmom kao što se stvarno bave ljudi koji se bave filmom.
Prve neke uratke uradio sam u srednjoj. Dosta sam igrao PES tada pa mi je došlo da napravim kompilaciju golova iz master lige i pohvalim se nekim škaricama il neš. Tako sam se i susreo po prvi put s montažom i sad već legendarnim, Windows Movie Makerom. Zaredao sam par takvih videa da bih nakon nekog vremena shvatio kako imam neko prosječno poluznanje montiranja koje bih mogao iskoristiti za snimanje nečega što je živo i oko mene.
Ekonomija kao izbor faksa imala je odličnu ulogu u svemu tome, iz razloga što sam imao dovoljno slobodnog vremena da ga slučajno odlučim iskoristiti na nekakvo snimanje. Prvi video sam uploadao (samo da provjerim…) 23.4.2011., i u njemu sam snimio sebe kako sjedim/hodam po sobi i pričam što radim, po uzoru na tada revolucionarni trend pisanja beznačajnih statusa i samog vlogginga.
Tog dana je i nastao YouTube kanal azastone, čime sam htio sam sebi dati do znanja da koliko god glup bio video koji napravim, rečenica “A zašto ne?” stoji iza toga kao loše opravdanje. Sad mi je to užasno ime, ali znao sam da su velike šanse da mi se zgadi kad-tad. Ako ću ikada imati dijete, bolje ću razmisliti o imenu, obećajem.
Kakve filmove voliš gledati?
A volim svašta, ne znam… nisam nabrijan na nešto pa da samo pičim po tome. Volim to što postoje filmovi i što ih ima milijardu, a najviše volim gledati filmove za koje će mi biti drago što sam ih pogledao i koji će ostati u mojoj podsvijesti dulje od 10 minuta nakon creditsa.
Ako baš moram precizirati to bi onda bio Mystery/Drama/Thriller/Comedy stil, svemir braće Coen može poslužiti kao referenca.
Kakve filmove voliš snimati?
Volim snimati stvari iz ničega. Biti ograničen na staru jadnu kameru i svijet oko sebe (jer baš tad i je sve neograničeno). Mislim da je to najlakši način za snimiti nešto što će produbiti odnos običnoga na način da postane manje obično. Zapravo uopće ne znam što sam napisao… Da bar imam svoju filmografiju na IMDb-u pa da samo iščitam kojih žanrova je najviše. Možda za par godina evo, javim se tad za novi intervju.
Iz čega je krenula ideja za seriju?
Projekt Dekameron sam zapisao negdje davno prije i izlistao par nepovezanih stvari koje sam namjeravao spojiti u jednu cjelinu. Koncept je dosta jednostavan, 10 kratkih audio/video skečeva koji bi činili jedan video i tako 10 nastavaka (10×10 = 100, kao u pravom Dekameronu).
Prošlo ljeto upoznao sam dvojicu momaka (hehe, momaka) koji se zovu Igor i Nikša, i koji isto tako snimaju i imaju svoj yt kanal – 2 Kitice. Sjeli smo si dosta brzo, skužili kako imamo nekakvog potencijala zajedno i odlučili kako bi mogli nešto snimiti izuzev stvari koje radimo pojedinačno na svojim kanalima. Na kraju su došli kod mene jedan sunčan dan (stvarno je bio sunčan dan) i ništa, pričali smo, zezali se i odlučili nešto snimiti… da bi nakon sat, 2 izašao na svijet i rodio se Dekameron. Ideja je bila da u jednoj prostoriji bez nekakvih posebnih rekvizita stvorimo kakve-takve skečeve u jedan video.
Bilo je dosta skepticizma oko toga što smo snimili to popodne (sigurno ne bez razloga), ali se sjećam da sam ih nekako uspio uvjeriti da će biti ok to sve. Smontirao sam video, poslao im finalnu verziju i reakcije su bile super. Zapravo su više naginjale u smjeru „dosta je čudno, ali je i smiješno“. Nismo se mogli odlučiti je li razlog taj što smo dosta veliki kreteni ili zato što gledamo sami sebe u tome… Usput smo se i zapitali, ima li stvarno šanse da još nekome to bude dobro?
Dekameron je sljedeći dan završio na YouTubeu, a nakon neočekivanih pohvala internetskog društva odlučili smo nastaviti sa svime i pomirili se da je ovo sigurno serija koju ćemo kad-tad oplemeniti sa svih 10 nastavaka.
Postoje li neki filmovi ili serije koji su ti bili uzor za Dekameron?
Pa i ne baš, makar sigurno da imam lajt motive u mozgu od filmova/serija koje sam pogledao do sad. U smislu montaže recimo, Edgar Wright mi je dosta veliki bog, a Hot Fuzz među najboljim filmovima. To nema veze s Dekameronom, ali recimo da pričamo i o filmovima u ovom intervjuu pa evo, malo trivije.
A volim svašta, ne znam… nisam nabrijan na nešto pa da samo pičim po tome. Volim to što postoje filmovi i što ih ima milijardu, a najviše volim gledati filmove za koje će mi biti drago što sam ih pogledao i koji će ostati u mojoj podsvijesti dulje od 10 minuta nakon creditsa.
Ako baš moram precizirati to bi onda bio Mystery/Drama/Thriller/Comedy stil, svemir braće Coen može poslužiti kao referenca.
Kako izgleda snimanje epizode Dekamerona?
Prvi nastavak smo snimili na licu mjesta, bez scenarija, bez ičega. Nakon toga u pripremi je bio drugi, za koji smo ipak odlučili da ćemo pripremiti unaprijed par fora. Poslužili smo se 21. stoljećem i Whatsapp zajedničkim razgovorom u kojem razmjenjujemo tekstualne poruke, našli se u gradu i počeli snimati. Namjerno nismo sve imali ispisano kako bi otvorili prostor za improvizaciju.
Treći i peti nastavak inicijalno su nakon snimanja imali i više od 10 fora pa neke jednostavno nismo iskoristili (čisto da postoji nevidljiva konkurencija među njima). Svaki nastavak dosada funkcionirao je ravnomjerno raspoređenim idejama svih uključenih strana. Ova rečenica baš jako pravno zvuči, super. A što se tiče lokacija to se nekako sami prigodno dogovorimo, ovisno o scenama.
Dali smo si solidan izazov time što smo izbacili nastavke u redoslijedu 1, 2, 3, 5 jer smo sada u četvorci na neki način omeđeni radnjom, ali o tome naravno ne smijem ništa reći. Osim da je scenarij pri kraju i da Dekameron 4 snimamo sredinom 12. mjeseca. Jel ovo sad ekskluziva bila? Sorry Igor, sorry Nikša. Natjerali su me. (Nisu.)
Kako izgleda montiranje, montirate li svi zajedno?
Montiranje izgleda tužno, jako tužno. Sjedim u sobi i montiram. Satima, danima, tjednima… Nakon posla dođem doma i potrošim 4 sata da spojim 8 kadrova koji će trajati 12 sekundi. Što naravno nije nikakav bed jer uživam u tome i volim to. Pogotovo slaganje soundtracka.
Za jedinicu mi je trebalo 10-ak sati, za trojku sve skupa (s ostalim obavezama) točno mjesec dana. Al u tom mi je i neka ljepota svega, sam se učim i gledam šta bi moglo/kako bi moglo. Na kraju krajeva i Igor i Nikša očekuju što prije vidjeti kakvo smo remek djelo snimili pa imam neku motivaciju da dovršim sve u nekom normalnom roku, za razliku od ostalih svojih projekata koji leže negdje sa strane. Bilo je par pokušaja da možda zajedno montiramo, ali smo shvatili da je kontraproduktivno što se tiče vremena i brzine. Najlakše mi je sam to raditi, a i vjeruju mi, što je dobro.
I da, u Sony Vegasu radim, još uvijek se nisam prebacio na nešto drugo.
Tko je autor stiha „usisivač koji zvuči kao gitaaaaraa?“
Igor Glodić.
Da si u žiriju Revije studentskog filma, kojem filmu bi dao nagradu?
Igra. To mi je super bilo. S tim da nisam sve filmove gledao (ne znam smijem li to reći).
Što trenutno snimaš?
Trenutno snimam video TOP5 najboljih slogana – video u kojem ću iskomentirati neke domaće slogane i objasniti zašto su najbolji (ili nisu)… Montiram spot za svoju novu pjesmu Ono na Podu – u kojoj su glavna tematika žvake na podu i cijela simbolika života koja je povezana s tim. Na tome sam baš (pre)dugo radio, a još uvijek i radim.
Uz to paralelno sređujem i scenarij za kratki film – Prozoring 2, koji sam snimio još pretprošlo ljeto iz busa dok sam se vozio na more… + svako malo u hodu dovršavam tekst od još jedne nove pjesme koja se zove – Tekst. U njoj ću jako duboko opisati kako pišem tekst za pjesmu dok pišem pjesmu i dok traje ta pjesma koju pišem.
Sve su to projekti koje mislim u bliskoj budućnosti izbaciti na svoj kanal. Uglavnom da, dosta toga. A snimanje Dekamerona 4 nisam ni spomenuo… ne, jesam. U 7. pitanju. Hvala vam na čitanju i na intervjuu. Bili ste ljubazni. I hvala Igoru i Nikši isto, možda se nađu u tekstu negdje.