Intervju: Neven Dužanec
Neven Dužanec diplomirao je anglistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu. Nakon toga je radio na HRT-u, u režiji informativnog programa, a sada se bavi filmskim i TV prevođenjem . Član je Kinokluba od 2001. gdje je pohađao više naprednih radionica, koje su, između ostalih, vodili Jasna Žmak, Zvonimir Jurić i Hana Jušić. U sklopu potonje dvije snimljeni su kratkometražni igrani filmovi "Prvi put" i "S Darkom", jedan prikazan u programu kratkog filma na Pulskom festivalu, a drugi na Danima hrvatskog filma, između ostalog. Sudjelovao je i na scenarističkoj radionici Palunko 1.1 na Zagreb Film Festivalu 2013. gdje je njegov scenarij za kratkometražni film "Nedjeljni program" odabran kao najbolji. Prema scenariju je snimljen film koji je prikazan u programu Kockice ZFF-a 2014. godine, a naredne godine i na Danima hrvatskog filma, kratkoj Puli te drugim domaćim i stranim festivalima.
Kako su studij anglistike i posao prevoditelja utjecali na tvoje filmsko stvaralaštvo?
Studij anglistike zapravo je studij engleskog jezika i književnosti. Ovo potonje imalo je dosta velik utjecaj, prije svega zbog istaknute uloge koju engleski dramatičari imaju u svjetskoj književnosti, od Shakespearea do Stopparda. Mislim da je izlaganje tolikom korpusu djela, u velikoj mjeri klasičnih, utjecalo na to da i dalje imam afinitet prema klasičnim dramaturškim rješenjima, što u današnje vrijeme i nije najsretnije.
Također, kao prevoditelj, uglavnom prevodim američke serije i filmove, koje inače uglavnom ne gledam. No to me opet u velikoj mjeri izlaže njihovom pristupu filmskoj fikciji i vjerojatno utječe na mene dosta više nego što bih htio.
Kada i zašto si odlučio postati član Kinokluba zagreb?
Član kinokluba Zagreb postao sam gotovo odmah nakon što sam diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je to neka vrsta nagrade sebi za uspjeh, a i dobio sam više slobodnog vremena koje sam odlučio uložiti u film. Film me je oduvijek zanimao i kinoklub mi se činio kao sjajan ulaz u svijet filma. Dakle, počelo je kao hobi, a preraslo je u nešto više, nadam se.
Kako je nagrada za najbolji scenarij na scenarističkoj radionici Palunko 1.1 na Zagreb Film Festivalu 2013. utjecala na tvoj profesionalni razvoj?
Nagrada za najbolji scenarij bila mi je velik poticaj. Osobito to što se radilo o izravnom uvrštavanju u program Kockica na sljedećem izdanju festivala. Mnogo sam naučio iz cijelog iskustva, a osobito to da prema dobrom, ili barem hvaljenom, scenariju ne mora nužno nastati dobar, ili barem hvaljen, film. Ali ipak, to mi ostaje najveći uspjeh. Film je bio i na nekoliko stranih festivala.
Pišeš li scenarije za druge redatelje ili ti ih je draže sam režirati?
Još se nije ostvarilo to da bi netko režirao po mom scenariju, iako je bilo nekih pokušaja. Ja jesam režirao po tuđem scenariju i to je manja muka, ali i manji užitak, dakako.
Možeš li nabrojati nekoliko faktora koji čine dobar scenarij?
Ideja, struktura, ritam i kraj.
Radiš li trenutno na nekom projektu?
Da, već duže vrijeme. Mučim se s idejom, strukturom, ritmom, a osobito krajem. No, dobro, zapravo me sad muči samo kraj, ali to traje već neko vrijeme. Naime radim scenarij koji je nadahnut stvarnim događajima i bilo je dosta teško odmaknuti se od onoga što se zaista zbilo i okrenuti se rješenjima koja su možda bolja za scenarij. To ponajviše vrijedi za kraj, kojim autor zapravo zauzima stav, osim ako se baš potrudi da tako ne bude.
Što misliš o odnosu scenarista i redatelja u Hrvatskoj?
Mislim da bi za našu filmsku publiku bilo mnogo bolje da scenaristi i redatelji u Hrvatskoj imaju mnogo sličniji pogled na film i ideju što bi film trebao biti.
