Marina Uzelac fotografijom se bavi od srednje škole. Po struci je redateljica s diplomom na Akademiji umetnosti u Beogradu. Ima završenu i osnovnu muzičku školu, te je svoje talente objedinila režirajući  desetke glazbenih spotova, od kojih se izdvaja suradnja sa bendovima Artan Lili, Nežni Dalibor, Seine i drugi.
Od 2017.  članica je Kino Kluba Zagreb gdje održava radionice snimanja glazbenog spota.
Trenutno živi i radi u Zagrebu.

​

​

1. Gdje počinje tvoja ljubav prema filmu i kako si se pronašla u režiranju videospotova?

Ljubav prema filmu je počela još u ranom djetinjstvu, i za nju su zaslužni moji roditelji i videoklub u jednoj garaži u kvartu. A moj rad na videospotovima je počeo kada sam u okviru Pančevačkog Filmskog Festivala, za koji sam snimala promo video, tražila pjesmu od beogradskog benda Artan Lili, i zauzvrat smo se dogovorili da im snimim spot.

​

2. Onima koji vole pohađati filmske radionice tvojee ime nije strano ni i iz tog konteksta, stoga mogu pretpostaviti da je i uloga mentorice jedan dio tebe. Što et motivira za rad u edukaciji?

To se dogodilo sasvim slučajno. Naime, u Kino Klubu Zagreb održavala se radionica 'glupog filma' koju je držao Miloš Tomić, i poslije uvodnog predavanja smo svi u završili u birtiji gdje sam upoznala Tomislava Šobana koji me je istu večer pitao bi li bila zainteresirana sama isprobati ulogu mentorice radionice. Jako sam mu zahvalna na toj prilici, jer isprva nisam ni sama bila sigurna da li ću biti sposobna prenijeti svoje znanje i iskustvo na taj način. Prva radionica je sjajno prošla, i drago mi je da se suradnja s Kino Klubom nastavila.

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

3. Često se priča kako su razvoj i dostupnost tehnologije pridonijeli porastu broja filmskih autora, bi li rekla da rast kvantitete  znači i rast u kvaliteti kada govorimo o kreativnoj industriji kao što je filmska?

Mislim da je očigledan odgovor - da. Razvoj tehnologije napravio je revoluciju u svim sferama umjetnosti, jer je u dobroj mjeri oduzeta moć velikim studijima kao nužnim posrednicima, i naravno da je to imalo ogroman utjecaj na porast broja autora.
U filmu se ta promjena najviše osjetila pojavom digitalnih kamera i fotoaparata koji su svakim danom sve superiorniji i jeftiniji.

​

4. Što te svakodnevno nadahnjuje? Čiji rad voliš pratiti?

Nadahnjuje je tako velika riječ, pa bih izbjegla metak i odgovorila sa skorašnjim ostvarenjima koje sam pogledala i koje bih preporučila.
Od serija koje su izašle prethodnih mjeseci defintivno Corporate i Escape at Dannemora, a što se tiče filmova recimo sjajan slowburn horor Hereditary.
 

5. Na području regionalne suradnje, ima li nešto što si zamijetila kao posebno pozitivno ili negativno, te bi rado na to utjecala?

Ja se nadam da utječem s obzirom da sam se preselila iz Srbije u Hrvatsku!
No, šalu na stranu, ne bih zaista ništa posebno izdvojila, ali mogu reći da imam utisak kao da se prethodnih godina regionalna suradnja sve više razvija, možda najprimjetnije između Srbije i Hrvatske. Naravno, to je dijelom i posljedica, jer su ipak najrazvijenije filmske industrije na Balkanu, ali voljela bih misliti da to nije samo zbog toga.