OBLIK​

Oblici postoje u vizualnom prostoru koji može biti plitak (dvodimenzionalan) ili dubok (trodimenzionalan). Osnovni su oblici krug, kvadrat i trokut, odnosno, sfera, kocka i piramida.

​

Krug ne posjeduje strane stoga nema smjer niti intrinzičnu dinamičku vrijednost. Većina ljudi kružne oblike doživljava prijateljski. Neprijateljskiji dojam ostavlja kvadratni oblik koji usto pruža osjećaj vizualne stabilnosti i prostorne kompaktnosti. Trokut je jedini koji sadrži najmanje jednu dijagonalnu linije i najdinamičniji je od tri osnovna oblika.

​

Možemo ga promatrati kao strijelu koja pokazuje u određenom smjeru što niti krug niti trokut ne mogu.

​

​

TON​

Svjetlina objekata označava se tonom. Stupanj svjetline može se ilustrirati nijansama sive boje.

Tri su načina kontroliranja stupnja svjetline u kadru:

​

• kontrola refleksije (ako priča zahtjeva zatamnjenu atmosferu naglasak je na crne tonove u scenografiji i kostimografiji)

• kontrola tona prirodnim svjetlom ili rasvjetnim tijelima

• ekspozicija (postavke objektiva)

​

​

Jedan od trikova kako uspješno procijeniti stupanj svjetline je testno snimanje u crno-bijelom.

​

​

BOJA​

Postoji više načina kontroliranja doživljaja boje:

​

• odabir boja koja imaju vizualno značenje za publiku (za perfekcioniste boja svakog objekta u kadru treba biti pažljivo birana)

• korištenje obojenih filtera na leći kamere ili rasvjetnom tijelu

• vrijeme i lokacija snimanja (jutarnje se svjetlo doima ljubičastije u odnosu na crvenije večernje svjetlo; preporučuje se snimanje za „magičnog sata”, sat vremena nakon izlaska ili sat vremena prije zalaska Sunca, kada je najmanje sjena na ugodnom plavom danjem svjetlu)

• na boju utječe i odabir filmske opreme, točnije, marke kamere ili DSLR-a (različite marke nude drugačije opcije ekspozicije, općenito gledano, što je niža osjetljivost na svjetlost slika će se doimati zasićenijom)

• color correction i color grading u postprodukciji (kako bi se uravnotežile boje kadrova unutar scene ili dodao željeni filmski izgled potrebno je snimljeni materijal doraditi u programima za montiranje)

​

​

POKRET​

Pokret je element vizualnog narativa koji će prvi privući ljudsko oko. Stanja kamere imaju veliko značenje i doživljajnu vrijednost u prikazivanju fizičke realnosti i nije svejedno prikazuju li se neko mjesto, osoba ili događaj statičnom ili dinamičnom kamerom.

​

Statična kamera:

​

• usredotočujemo se na prizor, na sama događanja ili pojave unutar njega, pa se iz samoga prizora očekuje nekakav iskaz

• prikazivanje čovjekovih radnji dobiva na vrijednosti, u te se radnje ne „upleće” kamera svojim pokretima, i čini nam se kao da se kakvoća radnje prikazuje na najrealističniji mogući način

• kad u statičnome kadru nešto neočekivano uđe u kadar, ta neočekivanost, iznenađenje, vrlo su intenzivni, jer kao da su kameru (a i gledatelja) zatekli nespremnu – statična nam kamera više omogućuje iznenađenje nekim događajem, jer se dogodilo nešto što se pomakom kamere nije pretkazivalo

​

​

Dinamična kamera:

​

• panoramom se pozornost prenosi s jednog mjesta, predmeta ili lika na drugi, pa to mijenjanje usmjerenja pozornosti može dobiti značajke uspoređivanja, suprotstavljanja, stvaranja bilo kakvog odnosa, napetosti među prikazanim objektima

• budući da se vožnja pojavljuje kao voljni čin upravljanja kamerom, njome se iskazuje neko usmjerenje, neki oblik unutrašnje napetosti (približavanjem se eliminira okoliš objekta, objekt prema kojem se kamera usmjerila postaje veći; pokretanje prema natrag stavlja osobu ili predmet u širi prostorni kontekst ili može sugerirati gubitak)